GOSPINA PORUKA I MEDITACIJA LISTOPAD 2026

“Draga djeco! Vatra mržnje i ratova širi se u srcima ljudi koji ne žele mir, nego svoje slabe interese. Zato vi, dječice, budite molitva i moje ispružene ruke ljubavi i mira za sve one koji su daleko od moga majčinskoga srca. Molite jače i više za mir koji vam Bog želi dati, a vi ga ne želite. S vama sam i molim da mir prevlada i zavlada u svakom srcu. Hvala vam ?to ste se odazvali mome pozivu. ”

Draga molitvena obitelji,

u svojoj poruci Kraljica Mira ponovno nas vraća izvoru svih ljudskih nemira – ljudskome srcu. Ondje gdje se nastanjuju oholost, sebičnost i mržnja, počinje razaranje. Ratovi koje gledamo nisu nastali preko noći. Njihovi počeci često su mnogo bliže nego što mislimo: u srcu koje ne želi oprostiti, u čovjeku koji vlastiti interes stavlja iznad drugoga i u duši koja je izgubila osjećaj za svetost ljudskoga života.
Požari koji gutaju šume, domove i gradove strašna su slika onoga što se događa kada se čovjek prepusti ognju mržnje. Vatra uništava ono što je godinama stvarano, a mržnja razara ono najdragocjenije u čovjeku – savjest, suosjećanje i sposobnost ljubavi. Čovjek može zapaliti kuću, ali može zapaliti i nečiju dušu riječju, nepravdom i osvetom. Zato najveći požari nisu uvijek oni koje vidimo očima. Najopasniji su oni koji tinjaju u ljudskim srcima.
Čovjek često govori o miru, ali ne želi put koji do njega vodi. Želi da drugi oprosti, a sam ne oprašta. Traži pravdu, ali ne vidi vlastitu nepravdu. Želi mir, ali se ne želi odreći oholosti i sebičnosti. Svi želimo plodove mira, ali nismo uvijek spremni prihvatiti njegov korijen. Mir ne znači šutjeti pred nepravdom, nego ne dopustiti da nas zlo pretvori u ono protiv čega se borimo.
Kada se čovjek udalji od Boga, ne gubi samo vjeru nego i duhovni orijentir. Obrazovanje može proširiti znanje, ali ne može samo po sebi naučiti čovjeka ljubiti, praštati i poštovati život. Tehnologija može povezati kontinente, ali ne može povezati udaljena ljudska srca. Zato Crkva nije samo građevina ni tradicija, nego duhovni dom u kojemu primamo Božju riječ, sakramente i milost. Marija nas ne poziva da osuđujemo one koji su se udaljili, nego da ih molitvom nosimo svome Sinu.
Sjetimo se svadbe u Kani Galilejskoj. Kada je ponestalo vina, Marija je primijetila ljudsku potrebu i povjerila je Isusu. Njezine riječi: „Vina nemaju“ bile su jednostavna, ali duboka molitva majčinskoga srca. A zatim je rekla: „Što god vam rekne, učinite!“ Danas je i našemu svijetu ponestalo vina razumijevanja, praštanja, strpljivosti i ljubavi. Čovjek pokušava sam riješiti krize, ali zaboravlja pozvati Boga u svoj život. Kana nas uči da ondje gdje ljudska snaga prestaje, Božje djelovanje može započeti.
Sjetimo se i Navještenja u Nazaretu. Marija nije razumjela sve što je Bog od nje tražio, ali je vjerovala. Njezino „Neka mi bude“ postalo je početak novoga svijeta. Anđelove riječi: „Bogu ništa nije nemoguće“ i danas su naša nada. Čovjek može započeti rat, ali ne može silom stvoriti mir. Može osvojiti teritorij, ali ne može osvojiti srce. Zato nam je potrebna vjera koja ne odustaje ni onda kada ljudski putovi izgledaju zatvoreni.
Posebno su snažne Marijine riječi: „Budite molitva i moje ispružene ruke ljubavi i mira.“ Ona nas ne poziva samo da molimo, nego da postanemo molitva svojim životom. Ne možemo moliti za mir, a čuvati osvetu u srcu. Ne možemo moliti za obraćenje drugih, a odbijati vlastito obraćenje. Biti njezine ispružene ruke znači pružiti ruku ondje gdje drugi okreću leđa, unijeti blagost ondje gdje vlada grubost, oproštenje ondje gdje se njeguje osveta i nadu ondje gdje je čovjek izgubio smisao.
Molitva nije bijeg od svijeta, nego naše najdublje služenje svijetu. Ona mijenja čovjeka koji moli i osposobljava ga da postane nositelj Božjega mira. Zato molimo s Crkvom i za Crkvu, za svećenike, redovnike, redovnice, obitelji i mlade. Molimo za nova duhovna zvanja i za svetost onih koji su svoj život predali Bogu.
Posebno molimo za sve koji su daleko od Boga. Sjetimo se izgubljenoga sina koji je u svojoj bijedi odlučio: „Ustat ću, poći ću svomu ocu.“ To je početak obraćenja – trenutak kada čovjek prestaje bježati i odlučuje vratiti se ljubavi. Otac ga nije dočekao osudom, nego zagrljajem. Takvo je Božje milosrđe. Dok god čovjek živi, postoji mogućnost povratka.
Draga molitvena obitelji, ne možemo zaustaviti svaki rat svojim rukama, ali možemo zaustaviti rat u vlastitome srcu. Ne možemo promijeniti sva ljudska srca, ali možemo dopustiti Bogu da promijeni naše.
Najveća pobjeda nad mržnjom nije uništenje čovjeka koji mrzi, nego njegovo obraćenje. Najveća pobjeda nad tamom nije nova tama, nego svjetlo koje ponovno zasja u ljudskome srcu.
Budimo zato Marijine ispružene ruke. Neka naše obitelji budu mjesta mira, naše riječi lijek, a naša srca otvorena za praštanje. Jer svijet neće ozdraviti samo kada prestanu ratovi, nego kada čovjek ponovno nauči ljubiti.

Ovoga ćemo mjeseca moliti na sljedeće nakane:

1.Za obraćenje svih koji su se udaljili od Boga i majčinskoga srca Marijina, da poput izgubljenoga sina pronađu put povratka Ocu.
2.Za nova i sveta duhovna zvanja, napose svećenička i redovnička, da mladi hrabro odgovore na Božji poziv.
3.Za mir u svijetu, Crkvi i obiteljima, za prestanak ratova, pomirenje naroda i obraćenje svih koji potiču nasilje.