Htio sam vidjeti Gospu

U 2007. posljednji sudionici seminara u Zavodu Svete obitelji su bili Korejci koji žive u USA. Udruženje Queen of Peace Missionary ,kojeg vodi Gregory Nam, je organiziralo ovu skupinu od 43 ljudi, među kojima su bili msgr. Augustin Park, biskup u mirovini, i otac Kim Alfonso, svećenik misionar.

U kratkom razgovoru s mongr. Augustinom Parkom saznali smo nešto više o njemu, njegovom pozivu i svećeništvu.

Rođen sam i za svećenika zaređen u Sjevernoj Koreji. Poziv postati svećenikom sam osjetio za vrijeme rata između Sjeverne i Južne Koreje, u kojem sam sudjelovao kao vojnik. Tada sam se zavjetovao da ću, ako preživim postati svećenikom. Kada je rat završio otišao sam u sjemenište i postao svećenikom.
U Sjevernoj Koreji službeno je dozvoljeno prakticiranje vjere, ali ne i djelovanje svećenika, evangelizacija. Zato sam nakon dolaska na studij u USA tu i odlučio ostati kako bi služio imigrantima koji su u velikom broju stizali iz moje domovine.
U Međugorje sam došao prvi put prije sedam godina i rado ga nazivam „selom duhovne obnove koju vodi Gospa“.
Na pitanje o dojmovima s ovoga seminara istaknuo je: „Za svoga svećeničkog djelovanja sudjelovao sam, ali i vodio, brojne seminare i bračne susrete, ali niti jedan ne mogu usporediti s ovim doživljenim ovdje. Vrhunac svakoga dana je bila Sveta misa, koju bih želio ovako snažno doživljavati svaki dan.“ A ono što me je dovelo na seminar je sagledati kao svećenik u mirovini i pred kraj života sve ono što sam učinio ili propustio učiniti.

Zajedno s monsg. Augustinom sudionicima seminara na raspolaganju za ispovijed je bio i otac Alfonso. Povijest njegove obitelji je slična povijesti brojnih korejskih obitelji koje su se u potrazi za boljim životom otisnule iz domovine. Preko Argentine su stigli u USA, gdje su se i nastanili. Međutim, Gospodin je imao drugi plan za njega. Postao je svećenik misionar. Glavninu svoga svećeništva je proveo djelujući kao misionar u Indiji i Japanu.
A 2. siječnja 2008. odlazi u misije u Kinu.

O svojim dojmovima o Međugorju i seminaru na kojem je upravo sudjelovao nam je rekao:

Prvi put sam u Međugorje došao na poziv skupine mladih koji su me zamolili da im budem duhovnik u ljeto 2005. Ovo mi je četvrto hodočašće.
Puno ranije sam čuo za Međugorje od prijatelja koji su tu bili prije mene. I svi su govorili da moram otići. Moj prvi dojam o Međugorju je bio mir koji sam osjetio. Onda sam slušao o obraćenjima. Htio sam vidjeti Gospu, no nisam je vidio. Ali sam vidio da se ljudi oko mene mijenjaju, obraćaju. I poželio sam doći opet. I iduće godine su me opet pozvali da dođem s njima kao duhovnik kada sam dosta ispovijedao i uvjerio se sam koliki su darovi i milosti tu dobiveni. S fra Jozom sam se susreo i ranije, i u Međugorju i u Chicagu. U Chicagu sam trebao slaviti Svetu misu na molitvenom susretu koji je on tamo imao. Prije mise me predstavljao ljudima koji su bili na susretu. Držao me za ruku i rekao: Ovo je svećenik koji može surađivati s drugim religijama. Bio sam šokiran jer nitko u crkvi nije znao da sam bio misionar u Indiji i Japanu.
Što se tiče seminara, mogu reći da fra Jozo jednostavnim riječima snažno govori ono što nije novo, ali je izrečeno iz srca, iz življene vjere i vođeno Duhom Svetim.
Ovaj seminar mi je bio potvrda moga poziva. Jučer na Svetoj misi kod Podizanja počeo sam plakati. Suze su same tekle. Nisam ih mogao zaustaviti. Osjećao sam se pozvanim služiti Isusu do posljednjeg atoma svoje snage jer Isus treba moje tijelo, moje ruke, mene kao svećenika da bi došao do drugih koji ga još nisu upoznali.“