GOSPINA PORUKA I MEDITACIJA, TRAVANJ 2026
GOSPINA PORUKA I MEDITACIJA, TRAVANJ 2026

Gospina poruka 25. travnja 2026.

 

“Draga djeco! Molim se za vas i potičem vas na novi život, život u radosti i molitvi. Neka vas, dječice, Duh Sveti ispuni radošću, da budete kao izvor čiste i pitke vode, da, dječice, budete u Bogu i s Bogom misionari ljubavi i mira. Vaš je život kratak ovdje na zemlji i zato sam s vama da vas vodim prema nebu. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.”

 

Draga molitvena obitelji,


Majka uvijek pronalazi put do srca svoje djece. U tišini molitve ona ih doziva, ne snagom riječi, nego toplinom ljubavi koja budi novi život — život radosti, povjerenja i predanja. Zato hodočasnici iz svih krajeva svijeta dolaze Majci u Međugorje. Dolaze umorni, često praznih ruku i srca, tražeći ono što su negdje putem izgubili: mir, molitvu, radost. A Ona, brižna i blaga, susreće svakoga kao da je jedini, i u dubini duše ponovno pali iskru molitve. I tada se događa tiha preobrazba. Molitva, kao dar s neba, počinje teći kroz srce i rađa radost — ne onu prolaznu, nego duboku, koja ostaje i u kušnjama. Hodočasnik se vraća s Brda ukazanja drukčiji. U njegovu srcu nosi svjetlo koje ne može sakriti. Radost iz njega izvire poput rijeke koja ne presušuje. To je radost susreta — susreta s Bogom i s Kraljicom Mira. Takav čovjek ne treba skrivati svoje lice poput Mojsija, jer njegovo lice govori samo: ono svjedoči ozdravljenje, obraćenje, novi početak. Njegovo srce postaje izvor — nepresušni izvor molitve, mira i blagoslova. Upravo tu, u toj tihoj nutrini, otkriva se istina Međugorja: molitva kao Božji dar koji preobražava život. Molitva nas povezuje s Bogom — ona nije dužnost, nego susret. A ipak, neki se pitaju kako može biti živa molitva koja ponavlja iste riječi, poput krunice. No pogledajmo izvor: on ne daje istu vodu, iako uvijek ostaje isti. Svaki je njegov tok svjež, čist i nov. Tako je i s molitvom. Duh Sveti ne ponavlja — On stvara. Svaka molitva, i kad su riječi iste, nosi novu dubinu, novi dah, novi susret. Sunce svakoga jutra iznova grije, a majka nikada ne ljubi dijete na isti način — jer ljubav je uvijek živa i nova. Tako i molitva: ona je uvijek drugačija, uvijek nadahnuta, uvijek darovana. U njoj djeluje Bog koji sve čini novim. I sam Gospodin nas uvjerava: „Ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zamole što mu drago, dat će im Otac moj nebeski.

Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam ja među njima.“ (Mt 18,19–20). Čovjek koji moli prebiva u Bogu. On diše s Crkvom i svojim životom postaje svjedok — tihi misionar ljubavi i mira. No naša generacija živi u opasnosti da izgubi taj izvor. Svijet nudi mnoštvo glasova, zabave i prolaznih zadovoljstava i lako je skrenuti s puta tišine. Koliko puta čovjek, umoran i ranjen, posegne za onim što ga još više isprazni. Srce koje se udalji od molitve postaje nemirno. Bez susreta s Bogom, čovjek gubi mir, postaje zatvoren, ranjiv, ponekad i tvrd prema drugima. Kao izvor koji se zamuti, tako i duša bez molitve gubi svoju bistrinu. Zato se ponovno vraćamo Majci. U njezinoj blizini učimo moliti iznova, jednostavno i iskreno. Draga Majko, moli za nas grešnike. Moli za naše obraćenje. Isprosi nam srce koje će ponovno otkriti radost molitve — srce koje će biti izvor žive vode, mira i nade.


U ovom mjesecu molit ćemo na sljedeće nakane:


1.Za Svetog oca papu Lava, za sve biskupe i svećenike da budu svjedoci i učitelji molitve.
2.Za sve redovnike i redovnice koji su pozvani na molitvu da budu čisti, prepoznatljivi izvori molitve i svetosti.
3.Za sve hodočasnike, za vidioce i njihove obitelji, za župu Međugorje da budu svima svjedoci.